Teatar Narnača

Novosti

Narančice za vas uz premijeru predstave Ivica i Marica, pripremaju  i predstavu Tri sestre. Probe su u punom jeku.

Reciklomen leti sve do Nedešćine kako bi uz pjesmu, ples i glumačku ekipu poučio djecu, ali i one odrasle sve o recikliranju.

 

Naranča za Vas priprema novu predstavu, Ivica i Marica. U tijeku su probe za premijeru predstave koja nas očekuje ove subote u 18:00. Čekamooo Vas!

  

Prethodni tjedan započeli smo Crvenkapicom, a završili Snjeguljicom. Dvije junakinje u dva grada.

Ježurka Ježić slavi svoj 70. rođendan! Knjiga je prošle godine vraćena u kurikulum lektire za 1. razred. Ove zanimljive činjenice bile su nam lijep povod za igrati predstavu Ježeva kućica u subotu 25.1. u 18:00 sati u Puli (Zajednica Talijana Circolo), 26.1. u 17:00 u Pučkom otvorenom učilištu Poreč i organizirano za dječje vrtiće i osnovne škole u Pučkom otvorenom učilištu Buje, Pučkom otvorenom učilištu Augustin Vivoda Buzet, u Fažani i Pučkom otvorenom učilištu Rovinj. Povodom nadolazeće mini turneje po Istri donosimo vam razgovor s redateljem predstave Rankom Tihomirovićem.

  • Upitali smo jednog od velikana hrvatskog kazališta kako je postao glumac.

Najčešće pitanje koje su mi ljudi izvan kazališta postavljali je bilo: Kako naučiš onoliki tekst napamet?

Evo i odgovora: Nikako!

Naime, tekst nikada nisam mogao zapamtiti mehanički, bez razumijevanja. Najprije sam morao dobro upoznati lik koji tumačim i situacije u kojima se taj lik nalazi. Morao sam razumjeti razloge zašto nešto radi i govori, životne stavove, karakterne osobine, razloge zašto nešto misli baš ovako ili onako, u kakve unutarnje emocionalne sukobe je upao zbog svojih stavova i iskustava. Tek onda bih, skoro neprimjetno, iznenada shvatio da tekst znam skoro sav napamet. Tokom proba se taj proces memoriranja do kraja dovrši. Na kraju, ono što se vidi na pozornici je samo vrh ledene sante, možda i manje, onoga što doista znam o liku koji tumačim.

Kako se netko kao ja, sa slabom mehaničkom memorijom, ipak odlučio postati glumac?

Nimalo slučajno. Nisam nikad sanjao o tome da budem glumac, kao dobar dio mojih kolega. Nekako, samo od sebe se desilo da su klinci u mojem društvu, kad bi se igrali nekakvih priča, bili zadivljeni mojom "glumom". Tako da je jednoga dana, negdje u gimnaziji, kad sam u lokalnom amaterskom kazalištu opet pobrao divljenje od svoji kolega, bilo jasno da se moram okušati kao glumac. Prošao sam prijemni ispit, završio šklovanje i započeo profesionalnu karijeru.

  • Što si sve do sada igrao u kazalištu?

Odigrao sam najmanje stotinu uloga. Prije nekih tridesetak godina sam brojio uloge i došao do broja šezdeset. Od onda sam igrao barem dvije uloge godišnje. To je onda barem još šezdeset uloga. Mnogi glumci imaju daleko više odigranih uloga od mene. Takav nam je posao. Osim u kazalištu, radim 47 godina na sinkronizaciji crtanih filmova, tu i tamo nešto snimim na radiju ili filmu ili TV.

  • Evo kako je došlo i do suradnje s našim kazalištem.

U Teatru Naranča sam prije četiri godine, na poziv osnivača kazališta, igrao nekoliko uloga u predstavi "Šegrt Hlapić". Atmosfera u kazalištu mi se doista svidjela. Zbog obostrane simpatije pretpostavljam, dobio sam poziv prošle godine da režiram Ćopićevu "Ježevu kućicu". Posao je bio zahtjevan, jer je bez dodavanja teksta na Ćopićevu priču, koja kad se samo čita traje oko 11 minuta, trebalo stvoriti predstavu od barem pola sata. Srećom, imao sam na raspolaganju maštovitu glumačku ekipu s kojom sam u zajedničkom naporu uspio izgraditi predstavu koja je, kako kažu dinamična i vesela. Treba li nam nešto više?

  • Prva režija u životu?

"Ježeva kućica" mi je prva režija u životu. Iako, cijeli moj profesionalni vijek svoje uloge sam gradio iz karaktera lika i iz režiserovih zamisli. Nekako, morao sam u glavi izrežirati predstavu da bih mogao kreirati ulogu. Dakle, nagnuće prema režiji me prati cijeli radni vijek. Zato mi je režiranje "Ježeve kućice" bio vrlo zabavan i lak zadatak. Za sve prepreke sam uvijek u mašti imao nekoliko mogućih rješenja. Ranije me je doista radovala gluma, ali sad kad sam "otkrio" režiju, mislim da ću joj se pokušati posvetiti u onoj mjeri u kojoj će kazališne uprave imati interesa za moje umijeće.

  • Kakav je tvoj Ježurka Ježić?

Ježurka Ježić je lik kakav ne srećemo često u kazališnoj literaturi. Taj je lik samostalan, nezahtjevan, mudar i spokojan, lik koji zna što je život i silno mu se raduje i silno se pritom zabavlja. U našoj predstavi njega zabavlja fama koja se širi šumom o njemu kao "strašnom lovcu". Lijin šarm i njena ponuda da prenoći kod nje u njenoj raskošnoj kući ga nije pokolebao. Uputio se noću, nakon večere kod Lije, prema svojem skromnom domu. Nije pao na ljepotu i bogatstvo, zadržao je svoju samodostatnost i skromnost. Takvih likova u kazališnoj literaturi skoro da i nema, jer takav Jež, bez unutarnjih emocionalnih konflikata, nije zahvalan materijal kazališnim piscima.

  • Iako u penziji još si aktivan u kazalištu.

Već nekoliko godina sam u mirovini. Bavljenje kazalištem me i dalje "drži". Nisam se umorio. Prije bih rekao da je nastupila nova faza mojega života koja me silno uzbuđuje i raduje. Pogotovo zato jer osjećam veliku lakoću u stvaranju predstave. Vjerojatno je to posljedica velikog glumačkog iskustva.

  • Koji su tvoji planovi za budućnost?

Trenutno radim dramatizaciju Malog Princa. Posao je vrlo zahtjevan. Naime, pošto je pisac Antoine de Saint Exupery bio odgajan i školovan u strogo katoličkom duhu, čini mi se da dramatizacije i režije tog teksta nisu na tu činjenicu obraćale dovoljno pažnje. Posao dramatizacije je obiman i složen. No, režiranje takvog gledanja na Malog Princa predstavlja iznimno složen zadatak. Pokušat ću napraviti dvije verzije dramatizacije i režije. Verziju za dječje kazalište i verziju za kazalište za odrasle. U kojoj mjeri će mi sve to uspjeti, još uvijek ne znam. Ali ako uspijem zadovoljiti svoje kriterije u radu na tom romanu, vjerojatno će se o tome nešto jednoga dana i čuti.

Tko je Gordana Šimić?

Diplomirana glumica. Članica hddu-a i hzsu-a. Osim što sam diplomirala glumu  diplomirala sam i ekonomiju poduzetništva. Surađivala sam sa kazalištima u Puli, Zagrebu i Mostaru. Neke   od predstava u kojima sam igrala su : Pepeljuga, Pipo u prometnoj džungli i Pipova  božićna želja (Teatar Naranca); Saloma, Elektra, Putevima Glagoljaša (INK Pula); Heidi, Škrtac, Romeo Julija, Pipi duga čarapa, Moje (Kazalište Merlin); Legenda Ružice grada  (Kazalište Komedija)  Serije:  Zabranjena ljubav, Zauvijek susjedi i Sve će biti dobro.

Kako je došlo do tvog povratka u Puli?

Nakon višegodišnjeg rada i života u Zagrebu vratila sam se u Pulu, tu sam osnovala svoju obitelj i postala mama kćerkice Bo Malène. Ljubav me vratila u   Pulu, ali i u Teatar Naranča gdje sam se, nakon što sam postala mama, vratila kazališnim daskama.

Kakva je Baka Mraz i po čemu su posebni njeni kolačići?

Baka Mraz je dobra, vrijedna, organizirana, puna ljubavi, osjećajna i bez njene pomoći Djed Mraz ne bi mogao dostaviti poklone  pod bor svoj djeci svijeta. Baka Mraz nas uči o pravim vrijednostima, odnosima i ljubavi. Baka Mraz je nekad davno imala svoju slastičarnicu i zna raditi najbolje kolačiće na svijetu. Oni sadrže jedan  čarobni sastojak koji vam ne smijem otkriti jer je on tajna. :-)

Kakav je bio rad na predstavi „Božićni kolačići Bake Mraz“ ?
Raditi na predstavi je bio pravi užitak kao i na svim prethodnim predstavama u  Naranči. Nadam se da će dio tog lijepog i ugodnog rada sa scene doprijeti do što više djece i da ćemo u što većem broju uživat u novoj Narančinoj predstavi i zajedno otkrivat čarobni sastojak bakinih kolačića. :-)

Stranica 5 od 22

Medijski pokrovitelji

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.