Tko od nas nije barem jednom sanjao kako je sam na svijetu? Ili bolje rečeno: tko od nas nije sanjao kako mu je na raspolaganju cijeli materijalni svijet, i kako nema niti jednog drugog ljudskog bića s kojim bi ga morali dijeliti , nema "drugog" koji bi rekao ono što moramo učiniti, nema pravila koja treba poštovati osim ako smo ih sami postavili. U priči koju nam donosi Sigsgaardu Jens Pale se budi u svijetu bez buke. I od prve činit će mu se dobro biti sam kod kuće. Baš kao što će se činiti nevjerojatnim, ubrzo nakon toga, otkriti da može izaći a da ne traži dopuštenje, shvaćajući da su ulica, autobusi, supermarket, trgovina igračkama ... Potpuno prazni. Gdje su ostali? Pale se na početku, ne plaši. Naprotiv, on je sretan jer može raditi ono što želi. Ne mora se previše prati, može pojesti kolač, ukrasti voće, gaziti travnjak ... Živjeti slobodu! To je poput opijenosti koja raste. To ga tjera voziti kamion ,uzeti sav novac iz banke, kupiti sve ... Sve što je na svijetu, sada je samo njegovo!